Šta su fobije i kako ih se osloboditi?

12.07.2017. 13:50

Strah je jedna od osnovnih ljudskih emocija, a često i naš pokretač. Dok smo manji, strahovi su mnogo veći, ali ih je lakše priznati i pokazati. No, kada odrastemo, neki strahovi nestaju i javljaju se neki novi koji su primereniji našoj dobi. Međutim, rijetko ih priznajemo, a još rjeđe radimo na tome da ih savladamo i pobjedimo. Ali šta su zapravo fobije?!

 
fobija
 

Termin fobija vodi poreklo od grčke riječi phobos što znači strah, bijeg. Važno je razumiti i povući granicu između fobije i straha. Naime, strah je normalna i očekivana reakcija na prijetnju iz okoline i bitan je za preživljavanje jer nas upozorava da okolnosti mogu biti fizički ili psihički opasne. Fobija se od straha razlikuje po svom intenzitetu koji je mnogo veći od očekivanog, kao i po neprilagođenosti i trajanju. Prema tome, fobije su izvan kontrole naše volje. Neki psiholozi smatraju da je fobija zapravo izbjegavanje koje prekida normalan tok života, te je nesrazmjeran stvarnoj opasnosti od nekog objekta ili situacije. Stoga najčešće i sama fobična osoba primjećuje da je njen strah neutemeljen. Osjećaj nelagode ili nesigurnosti u određenim situacijama, ili u kontaktu s nekim objektom mogu biti sasvim normalna reakcija. Međutim, ukoliko strah postane iracionalan i nekontrolisan do te mjere da utiče na interakciju sa drugim ljudima, ili na obavljanje zadataka na poslu, radi se o poremećaju koji zahtjeva medicinski i psihološki tretman.

Simptome koje ima fobična osoba kada je suočena sa izvorom svoje fobije, a često i pri samoj pomisli na izvor fobije su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca, povišen krvni pritisak, crvenilo u licu i malaksalost, te fobije spadaju u grupu anksioznih poremećaja.

Iako su fobije neutemeljeni strahovi, teško je tačno reći šta ih zapravo uzrokuje, te postoji više vrsta fobija. Tako npr. postoje veoma različite fobije kao što su fobije od javnih nastupa, mraka, pauka, zmija, visine, javnih mesta i sl, a neke od najčešćih fobija su: klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora), agorafobija (strah od javnih mjesta), akrofobija (strah od visina), pterigofobija (strah od letenja), zoofobija (strah od životinja uopšteno) i arahnofobija (strah od pauka).

Zatim, postoje i neke veoma neobične fobije: anglofobija (strah od Engleske), arahibutirofobija (strah od kikiriki putera), aulofobija (strah od flauta), ostrakonofobija (strah od školjki), peladofobija (strah od ćelavih ljudi), trisderkaderkafobija (strah od broja 13), ksenoglosofobija (strah od stranih riječi) i sl.

Odrasli ljudi koji pate od neke fobije svjesni su činjenice da je njihov strah pretjeran i nerazuman, ali svejedno nisu u stanju da ga savladaju. Najčešće se ne boje samog objekta ili situacije, već neke posljedice koja može nastati zbog susreta s objektom ili boravka u određenoj situaciji (npr. pad aviona, ugriz životinje itd.).                    

“Ipak, ničega se u životu ne treba bojati, samo treba shvatiti. Jer što više razumijemo, to se manje bojimo.”

Iako su mnogi istraživači dali svoje teorije o uzroku i nastanku fobija, mišljenja se razilaze. Tako psihoanalitičari smatraju da su uzrok fobija potisnuti konflikti za koje se pretpostavlja da su uzrok velikog straha i izbjegavanja. Zatim, postoje i teorije koje govore o tome da su fobije urođene, da su ostaci od predevolucijskog perioda kada je npr. pauk zaista predstavljao opasnost. Osim toga, smatra se kako fobije mogu biti i stečene i naučene iz okoline, najčešće od roditelja. Djeca dok su mala, obrasce ponašanja usvajaju od roditelja i uče oponašanjem. Tako, ukoliko djeca primjete da roditelj ima strah od nečega, vrlo lako taj strah i dijete može usvojiti. Takođe, postoji pretpostavka da postoje genetski faktori u većini psiholoških poremećaja.

‎"Međutim, ne vrijedi se ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. I šta će mu onda i život? "

 


Kako se osloboditi fobije?

Bitnije od toga šta uzrokuje fobiju jeste kako je razriješiti. Odlazak kod psihologa je danas u mnogim razvijenim zemljama svakodnevnica, dok je kod nas još uvijek tabu tema. Nema ništa loše u tome da se posjeti psiholog, naprotiv. Pomoćiće vam da realnije sagledate svoju fobiju, bez predrasuda koje inače postoje, naročito kada je riječ o nekim neobičnijim strahovima. Fobične osobe inače prihvate svoju fobiju i nauče živiti sa njom, te je ne žele tretirati jer tretman znači suočavanje sa strahom i izvorom fobije. Ono što je interesantno i karakteristično za sve osobe koje imaju abnormalne strahove jeste da tvrde kako bi im „srce puklo“ ukoliko bi se suočili sa izvorom straha. Ali činjenica je da se to nikada nikome nije dogodilo, niti će... Pa kao što postoje i različiti pristupi pri određivanju uzroka fobije, tako postoje i različite metode liječenja. Psihoanalitičari pokušavaju razotkriti potisnute konflikte, za koje pretpostavljaju da su temelj ekstremnog straha i izbjegavanja. Zatim postoji još jedna sigurna i prihvatljiva metoda, a to je tretman gde se pacijent prvo u mislima izlaže objektu straha, pomoću psihologa naravno, a zatim postepeno i u stvarnosti. Ova metoda je osobama koje pate od obično fobija najdraža, ali joj je nedostatak to što ponekad zahtjeva duži vremenski period.

Također, primjenjuje se i kognitivna metoda u kojoj psiholog nastoji da navede pacijenta da objektivno sagleda svoju fobiju, kao i njenu neopravdanost i iracionalnost. Ipak, u nekim situacijama najdelotvornija  je metoda izlaganja, gdje se klijent direktno izlaže izvoru svog straha. Ne odluči se svako na ovu metodu, ali oni koji to učine, obično se momentalno rješavaju svoje fobije i uviđaju neosnovanost svog dugotrajnog straha.

Stoga, nemojte dozvoliti da vas vaš strah sputava i da zbog njega propustite mnoge lijepe stvari, jer kako kaže Meša Selimović, „život će proći, a onda kao da niste ni živjeli“. A šta je sa čudima? Da li ona zaista postoje? Postoje, da, svakako, ali se događaju samo onima koji pridaju onoliko energije svojim snovima, koliko energije pridaju svojim strahovima. Zato, usudite se, zakoračite... Oslobodite se i živite punim plućima... Jer sve što želite nalazi se sa druge strane straha! Jeste li spremni izgraditi most? Jeste li spremni lagano krenuti i preći?! Nije teško kao što izgleda... Zato, samo krenite!

Izvor: novinar.me

Link na arhivu vijesti