Depresija - simptomi i prevazilaženje!

02.03.2017. 13:01

Konstantno ste umorni, iscrpljeni i bezvoljni?! Osjećate kao da vam uvijek nedostaje snage, volje i energije, za bilo šta što trebate napraviti?! Osjećate veliku prazninu, kao da vas više ništa ne veseli i ne pomjera s mjesta? Sebe krivite za gubitke? I smatrate da ste jedini krivci za nesreću koja vas je zadesila? Ukoliko su vaši odgovori na navedena pitanja potvrdni, posebno ako sebe jako krivite za sve što vam se događa, vrlo je moguće da ste u određenoj mjeri depresivni. Zato, nastavite čitati i potrudite se pomjeriti s mjesta i pomoći sami sebi... Jer ko će...ako nećete vi?! I kada...ako ne sada?!

Samookrivljavanje je najčešće osnovna odlika depresije, jer dok depresivna osoba razmišlja o tome kako je ona, i samo ona, krivac za svoju patnju, ona istovremeno razmišlja i o svim ostalim negativnim događajima koji su joj se dogodili ranije u životu. Jednostavno nije ustanju da vidi pozitivan aspekt bilo koje situacije i usljed toga se oseća potpuno nekompetentno, kao da nije sposobna da uradi bilo šta na pravi način. Tada gubi vjeru u sebe i osjeća se manje vrijedno, te na taj način održava osjećaj sopstvene tuge i samosažaljenja i samu sebe sputava da izađe iz depresivnog raspoloženja. Tačnije, vrti se u začaranom krugu, iz koga joj nije lako izaći, i zaključiti šta je uzrok, a šta posljedica, gdje je početak, a gdje kraj... Jedino što zna je da joj je neopisivo teško i da ne zna kako pronaći smisao i energiju, kako krenuti dalje...

Depresivna osoba također misli negativno o sebi i sagledava sebe kao neadekvatnu i bespomoćnu, te ne može ni da očekuje da će joj u budućnosti biti bolje. Naprotiv, očekivanja od budućnosti su puna bola i nevjerice da se može nešto lijepo desiti. Tako osoba postaje beznadežna i gubi posljednji tračak volje da učini nešto po pitanju svoje depresivnosti, što je dalje tjera je da se sasvim povuče od svijeta i dešavanja. Takva osoba ne dozvoljava drugima da joj priđu i razvesele je. Sve pozive na društvene i zabavne aktivnosti odbija, objašnjavajući da nije raspoložena ili da je ne zanima takav vid zabave. Na taj način osoba se povlači u sebe, a oko sebe stvara okruženje koje kao da podržava njeno depresivno ponašanje. 

Da li je depresija ženski poremećaj?!

Depresija je oko dva puta češća pojava kod žena nego kod muškaraca. Usljed različitih činilaca, pa i vaspitanja, žene su više u kontaktu sa svojim emocijama i dublje ih proživljavaju. Kada žena izgubi nešto važno u životu, bilo da je to draga osoba, posao ili bilo koji drugi povod za tugu, ona će češće, nego što bi to činio muškarac, okrivljavati sebe za taj gubitak. Jer na isti povod, žena će češće reagovati depresivnošću, a muškarac bijesom i agresijom, jer muškarci, češće od žena, ispoljavaju svoju bol, dok ga žene okreću ka unutra i prepuštaju mu se.
Mnogi hormonski faktori doprinose činjenici da je depresija češća pojava kod žena npr. menstrualni ciklus, menopauza ili trudnoća mogu biti jako stresni za pojedine žene i na taj način doprinijeti i pojavi depresije.
Već u adolescenciji počinje da se ispoljava razlika među polovima u odnosu na depresivnost. Kultura vrši jak pritisak na djevojčice, koje treba da u roditeljskom domu budu brižne i nježne, a među vršnjacima nezavisne i odrasle. U ovom periodu postoji opasnost od samoubilačkih misli ili  pokušaja, pa i izvršenja suicida. Adolescentkinja je ranjiva i ne zna kako da se nosi sa svim događajima koji je snalaze. Ona se razvija u ženu, traži svoju ulogu u svijetu, a i dalje je mala devojčica u očima svojih roditelja. Često u takvoj situaciji djevojka ni ne zna šta se od nje očekuje. U toj zbrci, ponekad ne može da sagleda cijelu situaciju, a osjeća jak pritisak. Stoga je veoma bitno mladim devojkama posvetiti posebnu pažnju i s njima otvoreno razgovarati, kako bi uspjele u potpunosti sistematizovati svoje konfuzne misli i osjećaje.

 

Image result for pobediti depresiju slika

 

Simptomi depresije mogu biti vrlo raznovrsni, ali ipak najčešći su:

-Učestala tuga i strepnja, -Osjećaj beznadežnosti, -Osjećaj krivice, -Poremećaj apetita i ishrane, - Smanjena fizička aktivnost, -Nesanica i buđenje u zoru, -Razmišljanje o samoubistvu, -Smanjena seksualna želja i/ili -Smanjena želja za druženjem.

Uzroci depresije se mogu tražiti kako u genetskim, tako i sredinskim faktorima, ili pak u njihovoj kombinaciji. Neki od njih su:

Nasljeđe – ukoliko je neko od vaših bližih rođaka imao depresivne epizode, veća je šansa da se to dogodi i vama;

Samopoštovanje – ukoliko imate nisko samopoštovanje, veće su šanse da na stresni događaj reagujete depresivno;

Bolesti – istraživanja pokazuju da osobe koje su preživile infarkt, rak ili boluju od Parkinsonove bolesti, imaju veće šanse da obole i od depresije;

Gubici – svaki veći gubitak, kao što je razvod braka, gubitak posla, smrtni slučaj i sl. mogu da djeluju kao jak stresor koji može voditi u depresiju. Međutim, ovim naravno nije iscrpljena lista potencijalnih uzročnika koji mogu biti različiti i potpuno specifični za svaku pojedinu osobu.

Da li je depresija “zarazna”?

Depresija kod jednog člana, može da se “prenese” i na ostatak porodice. Radi se o tome da depresivan pojedinac  jako zabrinjava svoje okruženje koje uzaludno pokušava da mu pomogne. To odnosi dosta snage i energije, a ne dovodi do željenog efekta. Posle više kontinuiranih pokušaja da se depresivnom pojedincu pomogne, moguće je da se dobronamjerni rođak i sam prepusti beznadežnosti. Na taj način član porodice koji je bio pun optimizma i želje da pomogne depresivnom rođaku, sada postaje sarkastičan i sve više se udaljava od njega.

Stoga, porodice treba da budu veoma osjetljive na depresivno ponašanje svojih članova, te ukoliko ne uspiju oraspoložiti depresivnu osobu, potrebno je pronaći adekvatnu profesionalnu pomoć kako se depresija ne bi negativno odrazila na cio porodični sistem.

Borba protiv depresije

Ono što svako može, treba i mora da učini  je da na vrijeme krene u “borbu” protiv depresije. Ako je depresija ozbiljna, i ako je pojedinac preplavljen nezdravom tugom i osjećajem nemoći, korisno bi bilo potražiti stručnu pomoć i zajedno s terapeutom krenuti u borbu protiv ove nezdrave emocije. Međutim, ako je depresija blaža, a osoba nije sasvim izgubila nadu, ona može i sama, promjenom “negativnih misli” i iracionalnog pogleda na svijet, spriječiti razvijenje jake depresije.

 

Aron Bek je opisao obrazac nastanka svake depresije, koji ima tri koraka. Prvo se dogodi značajni gubitak, zatim osoba počinje negativno da misli o sebi, negativno procjenjuje sadašnjost i posljedično ima negativna očekivanja u budućnosti. Prvi u nizu negativnih događaja je negativno mišljenje o sebi jer naše misli utiču na naše emocije i oblikuju ih, pa ako negativno mislimo o sebi, mi stvaramo negativna osjećanja, koja potvrđuju naša negativna mišljenja i tako se vrtimo u krug.
Depresivna osoba o svom gubitku misli kao da je to nešto najužasnije što je moglo da je snađe, ona nerealno procjenjuje da do gubitka nije smjelo doći, a pošto je već došlo – ona smatra da je to nepodnošljivo. Ta razmišljanja stvaraju osjećanje bespomoćnosti i pogoduju samookrivljivanju. Umjesto da se prepusti ovakvim nerealnim razmišljanjima, za osobu bi bilo poželjnije da misli realno, u skladu sa stvarnošću. Kada osoba preživi neki gubitak, nerealno i nepoželjno je da misli da to nije smjelo da se desi i da je užasno što je do toga došlo. Ovakvo mišljenje je i nerealno, netačno, nelogično i jako je loše kada osoba samu sebe ubjedi u njega. Nije tačno da nepoželjni događaji ne smiju da se dešavaju, s obzirom na činjenicu da se dešavaju i mimo naše želje da do njih ne dođe. Također, nije tačno da kada se desi nešto nepoželjno, da je to i užasno. Užasno je nešto najgore što može da nas snađe, a mi često pretjerujemo i preuveličavamo kada opisujemo našu tugu. Tako smo u stanju da za neki događaj koji procjenjujemo kao težak, kažemo i da je nepodnošljiv. Time hranimo i uvećavamo svoj bol i doprinosimo stvaranju depresije i beznađa. Pritom, na veoma samoosujećujući način obmanjujemo sami sebe, jer uporno tvrdimo da je depresija, koju svakodnevno podnosimo, zapravo nepodnošljiva, i čime onemogućavamo konstruktivno suočavanje sa teškoćom. Poželjno mišljenje je ono koje je u skladu sa situacijom. Poželjno je da osoba povodom gubitka razmišlja realno – da je šteta što je došlo do toga, da to jeste loše i teško, ali ne i nepodnošljivo, užasno i da je sve nepovratno propalo budući da se gubitak desio. Gubici  se dešavaju i, mada je istina da su bolni i teški, s njima je moguće saživiti se, proraditi tugu i nastaviti život. Kada osoba sebi realno prizna da je nezadovoljna povodom nepovoljne, teške i bolne situacije, umjesto da misli da je situacija nepodnošljiva, užasna i da se nikako nije smela desiti, ona sebi, u stvari,  daje snage da se izbori s depresijom, i da prođe kroz proces normalnog tugovanja. Nakon perioda tugovanja (umjesto depresivnosti) ta osoba je spremna da preuzme pozitivne inicijative i nastavi normalan život. Najbitnije je shvatiti da je na gubitak  normalno reagovati tužnim osjećanjima. Tuga povodom gubitka je u skladu sa situacijom, realna je, logična i korisna rekacija, a kada god pokušamo da reagujemo neusklađeno sa situacijom sami sebi činimo štetu. Kao što nije dobro negirati nepovoljnu situaciju i potiskivati  emocije, tako nije dobro ni pretjerivati, pridavati prevelik značaj nepogodama i pojačavati svoje emocije. Jer kada preterujemo, udaljavamo se od sebe samih, a samo kada smo iskreni prema sebi radimo nešto za sebe.

Kako pomoći sebi u borbi protiv depresije?

Nudimo nekoliko praktičnih saveta kako da na aktivan način pomognete sami sebi i povećate stepen svakodnevnog zadovoljstva:

Promjena životne filzofije 

Mnogi ljudi koji su skloni depresivnom raspoloženju potajno gaje veoma disfunkcionalne, samoporažavajuće životne filozofije koja se mogu ogledati u nekoliko implicitnih ili eksplicitnih stavova o životu, sebi i drugima: Ne bih smio da se osjećam depresivno i loše, čak i kada stvari ne idu onako kako sam planirao, U životu su mi neophodni drugi ljudi, njihova pomoć, pažnja i ljubav da bih se osjećao/la sretno, zadovoljno i ispunjeno, Sve što zamislim i želim da ostvarim u životu moram ostvariti bez većeg napora, lako i sa garantovanim uspjehom, Ako se ponašam loše to znači da sam loša (manje vrijedna ili bezvrijedna) osoba, Ako sam patio/la u prošlosti cio moj budući život ću provesti u patnji i bolu, itd.

Ovakvi i drugi slični stavovi karakteristični su za osobe koje su sklone depresivnosti. Stoga je vrlo bitno da otkrijete koja je to životna filozofija u osnovi vaše depresivnosti, preispitajte da li takva filozofija ima uporište u realnosti, da li su vaši stavovi prema sebi, drugima i svijetu logični i da li imate koristi od takvog načina razmišljanja. Kada otkrijete svoje samoporažavajuće filozofije, osmislite i zamijenite ih novim samopomažućim filozofijama i stavovima.

Fizička aktivnost 

Osobe koje su depresivne obično veoma malo upražnjavaju bilo koju vrstu fizičke aktivnosti, što predstavlja jedan od načina na koji se depresivno raspoloženje održava i potpomaže. Fizička neaktivnost je u isto vreme i posljedica i uzrok depresivnog raspoloženja. Kako da se osjećate dobro ako cio dan provodite u kući bez ikakvog fizičkog angažmana. Jedini način da izađete iz tog začaranog kruga jeste da bukvalno natjerate sebe da se pokrenete i izađete iz kuće, makar to i bilo protiv vašeg trenutnog raspoloženja. Napravite plan, počnite od lakših aktivnosti, šetnje po kraju na primjer. Natjerajte sebe da svaki dan imate bar po pola sata neke fizičke aktivnosti, u početku će vam biti teško, ali kasnije ćete se sigurno bolje osjećati. Zato samo budite strpljivi.

 

Posao 

Rad nije samo izvor novca nego i poligon za samodokazivanje, samoostvarenje, jačanje samopouzdanja, ostvarivanje socijalnih kontakata, način da kontruktivno provedete vrijeme tokom dana, odnosno pronađete neki sadržaj koji će okupirati vašu pažnju, misli i aktivnost. Ljudi koji ne rade imaju previše slobodnog vremena koje može biti prilika za negativna razmišljanja o sebi, drugima, i životu kao načinu da se prevaziđe dosada i nedostatak sadržaja. Dakle, ako nemate posao, pronađite nešto i probajte da se unesete u to što radite. Ako ne možete odmah da pronađete željeni posao, ne očajavajte, pronađite neki prihvatljiv posao i počnite da popunjavate svoje vrijeme.

Socijani kontakti i druženje 

Ako ste izgubili prijatelje ili iz bilo kog razloga niste više u kontaktu sa njima, pronađite nove. Prijatelji dolaze i odlaze, iskoristite svaku priliku da upoznate neke nove ljude. Nikada ne znate kada ćete upoznati neku interesantnu osobu. Stoga budite uvijek otvoreni za nove kontakte.

Organizacija vremena i obaveza 

Da ne biste bili rob dosade i osjećaja praznine, isplanirajte svoje aktivnosti na dnevnom nivou. Osmislite šta ćete raditi sutra kada se probudite, pa sve dok ne odete na spavanje. Neka se vaš dan sastoji od obaveza, ali obavezno pronađite i neko vrijeme za uživanje u malim stvarima. Ako želite da se odmarate neka to bude aktivan odmor, pasivno sjedenje ili ležanje kod kuće odlična je prilika da se vratite i udubite u svoje depresivne misli. Organizujte vaše vrijeme tako da znate zašto ćete sutra radosnije ustati iz kreveta.

Planiranje budućnosti i dugoročnih ciljeva 

Da bi vaš život imao smisao, poželjno je da napravite i neki dugoročni plan, na primjer šta ćete sve uraditi do kraja godine, kako možete da unaprijedite svoje školovanje, posao itd. Formulišite svoje ciljeve i razmišljajte o strategijama za njihovo ostvarivanje jer ko nema ciljeve, nema čemu ni da se nada, zar ne?!

Rješavanje problema 

Budite hrabri i priznajte sebi da imate određene probleme. Suočite se sa problemima umjesto da očajavate, odlažete i izbjegavate njihovo rješavanje. Svaki problem ima neko rješenje i svako rješenje je bolje nego odlaganje i poricanje. Možete se osjećati nezadovoljno i frustrirano kada stvari ne idu onako kako ste vi zamislili, ali to ne znači da nužno morate biti depresivni.

Izražavanje osjećanja 

Iizražavajate svoja osjećanja uvijek kada imate priliku i kada spoljni uslovi to dozvoljavaju. Trpljenje i potiskivanje osjećanja produbljuje depresiju, stvara psihofizičku napetost i predstavlja osnovu za javljanje anksioznosti i depresivnosti. Ako ste tužni plačite, ako ste ljuti izrazite svoju ljutnju i nezadovoljstvo, ali uvijek imajte u vidu da svojim ponašanjem ne povređujete ljude iz vaše okoline, kako se vi ne biste posle loše osjećali. Ako imate neku blisku osobu podijelite vaša osjećanja sa tom osobom, ali nemojte pretjerivati u tome jer i drugi ljudi imaju probleme tako da su i njihovi kapaciteti za empatisanje ograničeni.

Hobi i nova interesovanja 

Poželjno je da pronađete neke nove aktivnosti i interesovanja koje ćete upražnjavati čisto zadovoljstva radi, a ne radi sticanja neke spoljašnje nagrade. Ovakva vrsta zadovoljstva učiniće da se osjećate ispunjeno i istinski zadovoljno, makar to trajalo i nekoliko sati.

 

Sitna svakodnevna zadovoljstva 

Ne treba zanemarivati svakodnevna sitna zadovoljstva, pa nekada i samo šetnja parkom, odlazak u bioskop, odlazak na kafu ili sladoled i sl. može značajno promijeniti vaše tmurno raspoloženje. Zato, uvijek nađite vremena da sebe častite nekim sitnim zadovoljstvom.

Iz gore navedenih savjeta možete zaključiti da se depresivnost prevazilazi jedino aktivnošću i konkretnim radnjama koje ćete preduzeti kako bi se osjećali bolje. Sjedenje kod kuće, krivljenje sebe, plakanje nad sopstvenom sudbinom i nemilom prošlošću, svakodnevno analiziranje sopstvenih grešaka, pasivnost i čekanje da drugi nešto urade za vas, svakako nije rješenje za prevazilaženje depresivnosti. Kada ljudi upadnu u depresivno raspoloženje, može doći do toga da se povuku u kuću i drastično smanje svoje aktivnosti, što posljedično pojačava depresivno raspoloženje te vodi u još veću pasivnost. Kako se izbaviti iz tog začaranog kruga? Nije uopšte lako, ali je naravno svakako moguće. Zapamtite gore navedene savjete, napravite planove i natjerajte sebe da ih realizujete. Budite dosljedni i strpljivi, izdržite neko vrijeme i istrajte u svojim naporima, i rezultati će sigurno biti i više nego povoljni. 

Antidepresivi

A ukoliko ste jako svjesni svoje depresije, posljednja stvar koju treba da uradite je da uzmete antidepresive "na svoju ruku". Postoji nekoliko razloga za to, a osnovni razlog je činjenica da su antidepresivi široka grupa lijekova i da ne odgovara svaki lijek svakom čovjeku. Antidepresivi nisu bezopasni - ostavljaju posljedice poput usporenosti, glavobolje i, ako se koriste duže vrijeme, mogu stvoriti i zavisnost. Stoga su antidperesivi korisni samo ako ih ljekar prepiše i obično 60 – 80% ljudi koji su na terapiji antidepresivima, osjete poboljšanje. Međutim, poboljšanje nastaje jedino kada se lijek propisano, regularno koristi, a u slučaju  zloupotrebe lijeka i ekscesivnog korištenja istog, umjesto izlečenja, zapravo dođe do pogoršanja.

Pored toga, bitno je naglasiti da su mnoga istraživanja dokazala da je psihoterapija djelotvornija od lijekova u tretmanu depresije,jer se tokom psihoterapije osoba uči da unaprijedi svoje mišljenje i svoju cjelokupnu životnu filozofiju, a ne samo da popravi trenutno neraspoloženje. Stoga su efekti terapije obično duži od efekata lijekova.

Jer kada osoba nauči kako da se sama suprotstavi depresiji, kada u realnosti doživi da je potpuno uspjela u tome i kada uvidi na koji način je ranije konstruisala i podržavala negativno stanje u kome se našla, znatno su manje šanse da će se u budućnosti naći u istom nepoželjnom stanju...

Jer iskustvo je ipak najbolji učitelj, zar ne?! 

 

(www.vaspsiholog.com & www.psihoterapijsketeme.rs)

 

 



Link na arhivu vijesti