Ah ta depresija...

02.03.2017. 12:23

Depresija je patološko stanje tuge i definiše se kao poremećaj emocija. Može biti blaža ili jača, odnosno može se manifestovati kao melanholija, a može se pretvoriti u veoma intenzivnu tugu usljed koje pojedinac potpuno prestaje da vodi brigu o sebi i drugima. To je složen poremećaj raspoloženja koji se ubraja među najčešće na svijetu i koji se manifestuje na različite načine kod osoba različitog uzrasta, pola i temperamenta.


Slikovni rezultat za depresija slike 

Depresija u adolescenciji

Mnogi adolescenti prolaze kroz depresivne epizode. Oni u pubertetu tragaju za svojim identitetom i dešava se da budu konfuzni u tom traganju. Depresija među mladima se drugačije manifestuje od depresije među odraslima. Budući da važi stereotip da je depresivna osoba plačljiva, razdražljiva i nedruželjubiva, roditelji često ni ne primijete kada je njihovo dijete u depresiji, jer ono može da se ponaša sasvim drugačije od opisanog stereotipnog ponašanja. Ne čudi kada depresivni adolescent glasno sluša muziku po cijele dane i ponaša se ljutito i puno mržnje. S druge strane, može da se ponaša potpuno nemarno, da prestane da vodi računa o sebi, izgleda lijeno i zapušteno. Kod djevojaka se depresivno raspoloženje često manifestuje  tako što se izgladnjuju, a neke počinju i da piju i konzumiraju psihoaktivne supstance. Međutim, uglavnom se adolescenti ne zatvaraju u sobu i ne odbijaju sasvim kontakt s drugima, već se ponašaju buntovno i prkose roditeljima. Zato roditelji često takva ponašanja tumače pogrešno, kao bezobrazluk, a ne kao povišenu tugu svoje dece. Neke djevojke su depresivne povodom odvajanja od roditelja i završavanja perioda bezbrižnog djetinjstva, ali one, da bi se uklopile u svoje društvo, moraju da se odvoje od roditelja. U tom društvu svoju tugu moraju da zadrže za sebe, jer bi ih vršnjaci odbacili kada bi pokazale da pate za roditeljskom ljubavlju. To bi bio odraz slabosti i zavisnosti. Rjeđe, mada ne sasvim rijetko, sličan se obrazac sreće i kod pripadnika muškog pola.

Kako pomoći adolescentu u depresiji?

-Ako želite da pomognote svom djetetu, morate da ga čujete, razumijete, prihvatate i neosuđujete. Promijenite način razgovara s njim. Postavite se kao prijatelj koji želi da pomogne, a ne kao veliki, sveznajući roditelj.

-Nemojte se pretvarati da razumijete nešto što ne razumijete. Umjesto toga, zainteresujte se za život, interesovanja i želje vašeg djeteta. Tek kada čujete njegovu stranu priče, moći ćete da razgovarate s njim

-Nađite vremena za razgovor s djetetom. Čak iako ono često želi da razgovara s vama kada ste umorni, budite mu pristupačni, jer mu možda baš tada najviše trebate

-Ne osuđujte izgled vašeg djeteta. Ako to radite, bićete mu neprijatelj. Umjesto toga potrudite se da mu predočite šta je poželjno, a šta nepožljeno za njega, šta je  to zdravo, a šta nezdravo.

–Sprovodite zajedničke aktivnosti i dajte do znanja vašem djetetu da može da razgovara s vama i potraži pomoć. Bitno je da se tako i ophodite prema njemu. Ako se desi da adolescent potraži pomoć, a vi ga osudite ili kaznite, izgubiće povjerenje u vas

-Dajte slobodu vašem djetetu, ali budite mu i autoritet. Pustite ga da samo donosi bitne odluke, ali mu predočite vaša iskustva i mišljenja. Ukoliko ograničite slobodu adolescenta, velike šanse su da produbite njegovu depresiju.

Depresija u odraslom dobu

Depresija među odraslim ljudima se uglavnom ispoljava kao povišena tuga, plač i razdražljivost. Depresivne osobe se često zatvaraju u svoju kuću i svoj svijet i odbijaju kontakte s drugima. Odbijaju mogućnost da ih neko oraspoloži i sasvim se prepuštaju procesu patološkog tugovanja. Osoba postaje neuredna, ne vodi računa o higijeni, nije zainteresovana da se uljepšava i ostavi pozitivan utisak na okolinu. Ovakva osoba je potpuno prepuštena svojim «crnim», negativnim mislima i samosažaljenju. Njene misli se šire na sve nepravde koje je ikada doživila, ona se osjeća neadekvatno i potpuno bespomoćno, a kada poželi da izađe iz kruga svog žaljenja, ona to čini na samodestruktivan način. Često zloupotrebljava i lijekove, i druge psihoaktivne supstance.

 

 

Sindrom “praznog gnijezda” i depresivnost

Kada djeca odu od kuće, a roditelji su već ljudi “u godinama”, oni ponekada osećaju tugu i prazninu u  porodičnom domu. Jedan, ili oba roditellja mogu da se osjete malanholično ili depresivno, jer je njihovo porodično gnijezno ostalo prazno. Ovakvo depresivno raspoloženje češće zahvata majke nego očeve. Period u kome djeca odlaze od kuće i stvaraju sopstvene porodice, uglavnom je period života kada majke ulaze u menopauzu, što ih dodatno čini ranjivijim i podložnijim depresivnim osjećanjima. U današnje vrijeme rjeđe dolazi do ove pojave, jer su mnoge majke zaposlene i u   starijim godinama. Međutim, ranije kada žene nisu radile, lakše su razvijale jaku tugu i osjećaj praznine kada im djeca odu iz doma. Poremećaji raspoloženja i normalno tugovanje za djecom nisu istovjetni procesi. Normalno je da se roditelji osjete potišteno kada ostanu sami, međutim treba obratiti pažnju na trajanje, intenzitet i kvalitet te potištenosti. Ako se osjetite kao da vaš život više nema smisla, izgubite želju da se bavite aktivnostima koje su vas nekad ispunjavale, da se viđate s prijateljima, ako je vaša tuga jaka i dugotrajna, verovatno je da ste razvili depresivna osjećanja. U tom slučaju je najkorisnije potražiti pomoć. Istraživanja su pokazala da je izvor  depresivnih osjećanja povezan s lošim odnosom roditelja i djece. Naime, ako su odnosi između roditelja i dece bili dobri i puni razumijevanja, roditelji se vjerovatno neće osjetiti depresivno kada djeca odu iz doma. Međutim, ako su odnosi bili konfliktni, veća je mogućnost da se razvije «sindrom praznog gnijezda». Roditelji mogu, u tom slučaju, početi opsesivno da razmišljaju kako nisu provodili dovoljno vremena s djecom, i kako im nisu pružili sve ono što su želili. Tada može doći do osjećaja besmisla ili osjećaja jake krivice. Kako biste spriječili ove negativne posledice, a i unaprijedili kvalitet vašeg života i odnos s decom, bilo bi poželjno da se unaprijed pripremite za buduće «prazno gnezdo». Prije nego što vaša djeca započnu samostalan život, družite se s njima, provodite više vremena zajedno, razgovarajte i imajte zajedničke hobije. Potrudite se da zajedničko vrijeme provedete kvalitetnije. Na taj način ćete i vi i vaša djeca biti srećniji i spremniji za normalno razdvajanje.

Depresija u starosti

Većina starijih ljudi je zadovoljna svojim životom. Međutim, problem je u tome što kada i dođe do depresije kod starijih ljudi, mnogi misle da je to normalan dio starenja. Zato često izostaje tretman koji je i u starosti potreban isto kao i u mladosti. Manifestacija depresije u starosti se ogleda u beznadežnosti i bespomoćnosti. Takva osjećanja mogu porodici depresivne osobe da oduzmu dosta snage i vremena, posebno ako članovi porodice nisu svjesni da njihov stariji član pati od depresije. Poželjno je obratiti se za pomoć, jer se depresija nastala u starosti, relativno lako tretira. Zato, nemojte se nikada plašiti ili stiditi da potražite podršku porodice ili prijatelja, ili pak stručnu pomoć jer ne postoje neizlječive bolesti i nepremostive prepreke.

Teška vremena ne traju, traju izdržljivi ljudi, a uz pomoć i podršku svi možemo postati

takvi...hrabri, uporni, energični i izdržljivi,...veći i jači od bilo kog problema...

 pa čak i te depresije...

 

(www.psihoterapijsketeme.rs)

Link na arhivu vijesti